Stranice namenjene odabranoj poeziji i vrhunskoj prozi.

26. 7. 2012.

Aleksandar Ristović - SEDAM PESAMA O KONJIMA (pesma 4.)

                                              4.

                                  Ovaj konjić je uistinu nadrealan. Puši
                                   jak duvan, sve gledeći kako
                                   promiču naokolo vatrene pahuljice.

                                   Sedi kadikad u pozorištu, sam u redu,
                                   oko njega, dole i gore, nasmejana lica onih
                                   što se, dok se smeju, podgurkuju laktovima ili
                                                                                      kolenima.

                                    Hoda sam ulicom od duvandžinice do staklare,
                                    ne osvrćući se na vod vojnika ili starce,
                                    I sam ima vojnički šinjel prebačen preko
                                                                          leđa, stupa pravo.

                                     Često igra na tomboli, kad dobije,
                                     časti malo društvo sirotih konja iz zaprege,
                                     kad izgubi, osami se u kakvoj udaljenoj
                                                                             prostoriji i plače.

                                      Poznaje lično Dalija i Bretona, a o Zoli
                                      izražava se njišteći i s podsmehom.

                                             

Нема коментара:

Постави коментар