Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad!
I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igde ikoga,
i nemiran, i očajan.
I gaziti po cestama,
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.
Bez sjaja zvijezde udesa,
što sijaše nad kolijevkom,
sa dugama i varkama.
- O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih
što si ih meni zadao.
O Bože, Bože , sjeti se
i ljubavi, i pobjede,
i lovora i darova.
I znaj da sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,
od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.
I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna,
i on je sam i zapušten,
I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.
I nema nigde nikoga
do igle drača u srcu
i plamena na rukama.
I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamračenom pučinom,
i komu da se potuži?
Ta njega niko ne sluša,
ni braća koja lutaju.
O Bože, žeže tvoja riječ
i tjesno joj je u grlu,
i željna je da zavapi.
Ta besjeda je lomača
i dužan sam je vuknuti,
ili ću glavom planuti.
Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova!
O Bože, tek da dovrši
pečalno ovo lutanje
pod svodom koji ne čuje.
Jer meni treba moćna riječ,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.
Gorak je vijenac pelina,
mračan je kalež otrova,
ja vapim žarki ilinštak,
Jer mi je mučno biti slab,
Jer mi je mučno biti sam -
(kada bih mogo biti jak,
kada bih mogo biti drag) -
no mučno je, najmučnije
biti već star, a tako mlad!
Нема коментара:
Постави коментар